Tužilaštvo Kantona Sarajevo zatražilo je maksimalnu kaznu zatvora od 45 godina za Adema Šumana, optuženog za ubistvo 19-godišnjeg Farisa Pendeka. Kantonalni sud u Sarajevu proglasio je Šumana krivim i izrekao mu jedinstvenu kaznu od 40 godina zatvora – 39 godina za ubistvo i jednu godinu za laku tjelesnu povredu. Ova presuda dolazi nakon što je tužiteljica Iva Kurilić tokom završnih riječi naglasila da su dokazi protiv Šumana višestruki, te da ne postoji poznanstvo između njega i žrtve, što dodatno otežava situaciju.
Prema optužnici, incident se dogodio 28. januara 2024. godine kada je Šuman, bez vozačke dozvole, zaustavio vozilo kako bi izvršio napad na četvoricu prijatelja koji su se nalazili u Citroenu. On je prvo pokušao da se obračuna s njima udarcima pesnicom kroz otvoren prozor, a nakon toga upotrebio pištolj, pogađajući Farisa Pendeka, što je dovelo do njegove smrti.
Pored Šumana, prvi put su presude izrečene i Elmedinu Gradišiću i Mersimu Saljeviću, koji su optuženi za pomoć Šumanu nakon ubistva. Gradišić je dobio jednu godinu zatvora, dok je Saljević oslobođen. Šuman i Gradišić će, prilikom izdržavanja kazne, imati u obziru vreme provedeno u pritvoru, što može umanjiti ukupnu kaznu.
Nakon presude, Erna Pendek, majka ubijenog, izrazila je zadovoljstvo presudom, ali je naglasila da se nada da će Vrhovni sud potvrditi presudu i da će Šuman osjetiti bar delimično bol koji ona proživljava. Ismet Pendek, brat ubijenog, složio se da je presuda dobra, ali je ukazao na to da je 40 godina za ubistvo malo s obzirom na težinu zločina. On smatra da je ovo važna poruka za društvo i borbu protiv nasilja u Sarajevu.
Ismet je takođe izrazio nadu da će kazne za preostala dvojica optuženih biti veće. Obitelj se nada da će presude poslužiti kao upozorenje i da će doprineti smanjenju nasilja među mladima, te podići svest o važnosti zaštite nevinih žrtava.
Tokom suđenja isticano je kako je ubistvo izvršeno bez jasnog povoda, što dodatno pojačava težinu dela. Društvena osuda ovog zločina je velika, a slučaj Farisa Pendeka postao je simbol borbe protiv nasilja među mladima. Obitelj Pendek tvrdi da se želja za pravdom nastavlja i da će svi učiniti sve što je u njihovoj moći da se takvi zločini više ne događaju.
Ovaj slučaj izazvao je značajnu pažnju javnosti, a mnogi se nadaju da će presuda doneti promjene u pravosudnom sistemu i podstaknuti druge na sličnu borbu za pravdu. Pendekovi smatraju da je njihova borba tek počela i da će nastaviti da se zalažu za bolju budućnost bez nasilja.
Na kraju, presuda Ademu Šumanu predstavlja važan korak u pravcu odgovornosti za zločine protiv mladih i nevinih građana. Obitelj Pendek, iako suvereno povređena, pokazuje snagu i odlučnost da nastave borbu za pravdu, s nadom da će se slični zločini u budućnosti sprečiti.
