Istraživači sa Kembričkog univerziteta, Univerziteta Kolorado u Bolderu i Tehničkog univerziteta u Delftu su pomoću tehnika vještačke inteligencije mapirali djelimično istopljeni snijeg u antarktičkim ledenim policama i otkrili da se 57% vode nalazi u tom obliku, a ostatak u jezerima na površini.
Klimatskim promjenama, temperatura se povećava, što rezultira stvaranjem više vode topljenjem na površini ledenih polica oko Antarktika. Povećana količina vode nastale topljenjem može prouzrokovati nestabilnost ili kolaps ledenih polica, što dalje dovodi do porasta nivoa mora.
Voda se akumulira na površinama antarktičkih plutajućih ledenih polica svakog ljeta. Prethodna istraživanja su pokazala da ta jezera nastala topljenjem mogu biti uzroci lomljenja i kolapsa leda na policama, zbog težine vode koja može izazvati savijanje ili pucanje leda. Međutim, uloga djelimično istopljenog snijega u stabilnosti ledenih polica je manje poznata.
Pomoću satelitskih snimaka se mogu pratiti jezera nastala topljenjem, ali je teško mapirati djelimično istopljeni snijeg, jer može podsjećati na druge stvari poput senki od oblaka. Ipak, tehnike mašinskog učenja mogu pomoći u preciznijem mapiranju ovog fenomena, jer mogu prepoznati više talasnih dužina svjetlosti nego što može ljudsko oko.
Istraživači su zainteresovani za to koliko je djelimično istopljeni snijeg prisutan tokom antarktičkog ljeta i kako se ta pojava mijenja tokom vremena. Korištenjem modela mašinskog učenja, otkrili su da je na vrhuncu antarktičkog ljeta u januaru, više od polovine (57%) vode na ledinama u obliku djelimično istopljenog snijega i leda, dok je ostalih 43% u obliku jezera nastalih topljenjem.
Vodene otopine mogu uticati na stabilnost plutajućih ledenih polica. Kako se klima zagrijava i stope topljenja na Antarktiku rastu, te otopine mogu proširiti pukotine u ledu i prouzrokovati lomljenje i kolaps ledenih polica, što bi onda omogućilo glečerskom ledu da pređe u okean i doprinese porastu nivoa mora.
Osim potencijalnih posljedica djelimično istopljenog snijega na hidrofrakturu, on može uticati i na stope topljenja. S obzirom da djelimično otopljeni snijeg i jezera nisu bijela poput snijega ili leda, već apsorbuju više toplote, podstičući time brže topljenje snijega. Ovo dodatno topljenje trenutno nije uključeno u klimatske modele, što može rezultirati podcjenjivanjem u projekcijama topljenja ledene ploče i stabilnosti ledenih polica.
Vjerovatno je da će u budućnosti na Antarktiku doći do promjena na područjima gdje trenutno nema vode ili djelimično istopljenog snijega. Sa sve toplijom klimom, dolazi i do povećanog topljenja koje može uticati na stabilnost leda i porast nivoa mora.
