Prošlog mjeseca, u emisiji Newsnight na BBC-u, autor Howard Eric Jacobson izražavao je nezadovoljstvo brojem slika palestinske patnje koje se prikazuju na televiziji. Kritizirao je BBC zbog „zauzimanja strane“ i apelirao na manje izvještavanja o patnjama u Pojasu Gaze. Ova rasprava nije nova, jer su i ranije pojedinci izražavali slična mišljenja.
U međuvremenu, i na društvenim mrežama je bilo diskusija o tome da li se previše govori o Izraelu i Palestini, te je bilo prijedloga za smanjenje ovakvih objava. Očigledno je da postoji želja da se smanji vidljivost patnje Palestinaca u Gazi, iako je svima jasno da se tamo dešava strašno nasilje.
Cenzura je oduvijek bila sredstvo za suzbijanje genocida, a sada je i tokom genocida u Gazi prisutna kao dodatak zastrašujućim zločinima. Mnogi novinari, nastavnici, profesori i političari širom svijeta su bili ušutkani ili kažnjeni zbog izražavanja podrške Palestincima ili kritike izraelske politike.
Primjeri uključuju otpuštanje novinara zbog objave o izgladnjivanju u Gazi, suspenziju profesora zbog kritike rata u Gazi, kao i otkazivanje nastavnika zbog podrške Palestincima ili izražavanja simpatija prema njima. Ove situacije pokazuju da je opasno izražavati kritičke stavove o izraelsko-palestinskom sukobu.
Cenzura i suzbijanje slobode govora su poznati elementi u povijesti genocida. Primjerice, nacisti su kontrolirali medije kako bi ograničili informacije o svojim zločinima protiv Jevreja i drugih manjina. Slično tome, vlasti u Kini su cenzurirale informacije o zlostavljanju Ujgura, dok su u Jugoslaviji i Bosni i Hercegovini novinari i mediji bili pod strogom kontrolom tokom ratova.
Sada, kada se dešava genocid u Gazi, cenzura i suzbijanje slobode govora igraju ključnu ulogu u skrivanju stvarnosti o patnjama Palestinaca. Ipak, postoji nada da će slobodni glasovi uspjeti probiti zid šutnje i ukazati na zločine koji se dešavaju. Raskrinkavanje cenzure je ključno za sprečavanje zločina i pravdu za žrtve.
