U posljednja tri mjeseca, srbijanske vlasti su poduzele mjere protjerivanja 15 hrvatskih državljana, optužujući ih da predstavljaju sigurnosni rizik. Ova politika izazvala je zabrinutost Evropske komisije, koja smatra da bi takvi potezi mogli narušiti ljudska prava i slobodu kretanja. Glasnogovornik Komisije, Guillaume Mercier, izjavio je da su zabrinuti zbog izvještaja o protjerivanju građana Evropske unije iz Srbije, te istakao važnost poštivanja zakonskih okvira i međunarodnih standarda.
Ne tako davno, povodom ovog problema, došlo je do još jednog slučaja koji je privukao pažnju javnosti. Naime, Arien Stojanović Ivković, hrvatska državljanka koja živi u Beogradu i ima maloljetno dijete, protjerana je iz Srbije uz obrazloženje da predstavlja „neprihvatljiv sigurnosni rizik“. Ova mjera je došla nedugo nakon što je podržala studente koji se bore protiv korupcije kroz višemjesečne proteste.
Stojanović Ivković je istakla da smatra da je njen progon rezultat njenog aktivizma i javnog komuniciranja, što dodatno naglašava zabrinutost oko slobode izražavanja u Srbiji. U ovom slučaju, srbijanske vlasti su joj dale rok od sedam dana da napusti zemlju, a takođe joj je zabranjen ulazak u Srbiju na godinu dana.
Ova situacija ukazuje na sve prisutniji problem koji se tiče ljudskih prava i slobode kretanja, ne samo za hrvatske državljane, već i za sve strane državljane u Srbiji. Evropska komisija je jasno stavila do znanja da su mjere koje se donose zbog nacionalne sigurnosti obavezne da budu u skladu sa pravnim okvirima i da ne smiju ugrožavati temeljne slobode pojedinaca.
Reprezentanti Evropske unije prate ovaj razvoj situacije i spremni su da reaguju ukoliko se nastavi s ovakvim praksama. Po njihovim rečima, važno je da Srbija postigne ravnotežu između svojih nacionalnih interesa i obaveza prema Evropskoj uniji, posebno kada su u pitanju ljudska prava.
Osim Arien Stojanović Ivković, među protjeranim hrvatskim državljanima nalaze se i drugi koji su na različite načine ukazivali na probleme u društvu, kao što su korupcija i nedostatak transparentnosti u institucijama. Iako se srbijanske vlasti pozivaju na sigurnosne razloge, postoji zabrinutost da se ova praksa koristi kao alat za suzbijanje bilo kakvih oblika opozicije ili neslaganja sa trenutnom vlašću.
Kritičari ovog poteza tvrde da to može stvoriti atmosferu straha među građanima, posebno među onima koji se zalažu za reforme i promjene. U zemlji gdje su protesti postali uobičajena pojava, može se postaviti pitanje koliko će ljudi biti spremni da javno izraze svoje stavove ukoliko su svesni mogućih posljedica po njihov status i bezbednost.
Već su se pojavili pozivi za veću transparentnost u postupcima protjerivanja i veću odgovornost vlasti. Aktivisti za ljudska prava su naglasili potrebu za provođenjem stručnih obuka za službenike koji donose odluke o protjerivanju, kao i važnost nezavisnog nadzora kako bi se osigurala pravičnost i legalnost tih postupaka.
Činjenica da su ovom problemu već pridali pažnju evropski zvaničnici može ukazivati na to da će Srbija biti pod pritiskom da preispita svoju politiku prema stranim državljanima i učini je usklađenijom sa evropskim standardima. U međuvremenu, sudbina protjeranih može poslužiti kao upozorenje ostatku zajednice o rizicima aktivizma i izražavanja nezadovoljstva u trenutnom političkom kontekstu.
Nadam se da će situacija biti skrenuta na pravi put i da će se obezbediti osnovna prava svima, bez obzira na njihovu nacionalnost ili stavove. Praksa protjerivanja pojedinaca zbog različitih političkih opredeljenja ne može biti opravdana, i pravne institucije moraju raditi na zaštiti ljudskih prava svih građana.
