Fotografije na putu Bratunac-Potočari, da svet vidi i srpske žrtve

Berislav Janković avatar

U Potočarima, duž regionalnog puta Bratunac-Potočari-Srebrenica, postavljene su fotografije više od 600 srpskih civila i vojnika koji su ubijeni tokom odbrambeno-otadžbinskog rata u Bosni i Hercegovini. Ova akcija ima za cilj da skrene pažnju na stradanja Srba na ovom području, uključujući žene, decu, starce, kao i pripadnike Vojske Republike Srpske.

Organizaciju postavljanja fotografija inicirali su potomci nastradalih i predstavnici Organizacije porodica poginulih iz Srebrenice i Bratunca. Branimir Kojić, jedan od predstavnika ove organizacije, naglašava važnost priznavanja i sećanja na sve žrtve rata, bez obzira na njihovu etničku pripadnost. On ističe da su tokom sukoba stradali ne samo vojnici, već i civilna lica, što je dodatno otežano zaboravljanjem njihovih sudbina u javnom diskursu.

Fotografije koje su postavljene su emotivno snažne i služe kao podsetnik na boli i traume koje su pretrpeli mnogi u ovom regionu. Kojić ističe da je ključna svrha ovog poduhvata da se omogući da glasovi preminulih ne budu zaboravljeni, kao i da se otvori prostor za dijalog između različitih zajednica. Postavljanjem ovih fotografija, organizatori žele da skrenu pažnju na to da su svi koji su stradali na ovom području tokom rata, bez obzira na nacionalnost, zaslužuju poštovanje i sećanje.

Reakcije na ovu inicijativu su podeljene. Dok neki smatraju da je važno odati počast svim žrtvama, drugi kritikuju izbor da se fokusiraju na isključivo srpske žrtve, smatrajući da bi slične akcije trebale da uključuju i zločine nad drugim narodima. Ova podeljenost stavova ukazuje na duboke rane koje sukob ostavlja i na izazove suočavanja sa prošlošću pri izgradnji trajnog mira.

Ovakvi poduhvati su otvarali pitanja o memorijalizaciji i kolektivnom pamćenju. Često se postavlja pitanje kako obeležiti žrtve rata, naročito u kontekstu multifunkcionalnog društva kakvo je Bosna i Hercegovina. Dok jedni teže da se sisak doživi kao prostor za opraštanje i zajedničko sećanje, drugi smatraju da je svako sećanje podložno manipulacijama i politizaciji.

Kao društvo, Bosna i Hercegovina se suočava sa izazovima kada je reč o konstrukciji kolektivnih identiteta na osnovu prošlosti. Svaka etnička zajednica ima svoju verziju događaja tokom rata, što dodatno komplikuje proces izražavanja i pomirenja. Zbog toga, dijalog i edukacija o ovoj temi ostaju ključni za budućnost.

Branimir Kojić je takođe istakao da se nada da će ovakve akcije doprineti boljem razumevanju i poštovanju među različitim zajednicama u regionu. On veruje da istina može biti put ka izlečenju, ali da će to zahtevati hrabrost da se suočimo sa celokupnom prošlošću, uključujući i stradanja onih koji su pripadali različitim etničkim grupama.

U Potočarima je, pored postavljanja fotografija, organizovana i edukacija kako bi se lokalna zajednica informisala o značaju sećanja na sve stradale. Ova edukacija podrazumeva radionice i razgovore sa stručnjacima koji se bave tematikom ratnih zločina i pomirenja. Cilj ovih aktivnosti je da se mlade generacije podstaknu na kritičko razmišljanje o prošlosti, ali i da naprave korake ka izgradnji budućnosti koja će biti zasnovana na razumevanju i poštovanju.

U zaključku, postavljanje fotografija u Potočarima predstavlja snažan simbol sećanja na žrtve rata, pozivajući sve da se prisete prošlosti, ali i da deluju ka izgradnji boljeg društva u budućnosti. Ova inicijativa više od svega naglašava potrebu za sećanjem, razumevanjem i dijalogom, što je od suštinskog značaja za pomirenje u Bosni i Hercegovini.

Berislav Janković avatar

izbor urednika