Magazin Le Point izvještava o nedavnom iranskom napadu na Izrael nazvanom „vatreni potop“ koji je pokrenut kao odgovor na napad na iranski konzulat u Damasku. Prema vojnom historičaru Benoistu Bihanu, napad je primorao izraelske odbrambene sisteme da rade punim kapacitetom nekoliko sati, iako nije imao za cilj nanošenje ljudske i materijalne štete već provjeru kvalitete i snage neprijateljske odbrane.
Bihan ističe da Iran nije koristio svoje najnovije oružje u ovom napadu, već je počeo slanjem brojnih dronova prema Izraelu. On tvrdi da Teheran posjeduje nekoliko modela dronova, od kojih mnogi mogu biti korišteni kao dalekometna municija. Posebno se ističe dron Shahed-136 koji može dostići 2.500 kilometara, nositi 50 kilograma eksploziva i brzinu od 185 kilometara na sat. Iako su ovi dronovi relativno lako oborivi, Iran posjeduje napredniji tip drona Shahed-238 koji je brži.
Stručnjak ističe da iako se ne očekuje da ovi dronovi probiju izraelski sistem odbrane, njihova uloga može biti natjerati odbranu da iskoristi dio svojih odbrambenih sredstava i potroši skupu municiju. Izraelu je potrebna podrška Zapada, posebno u smislu sposobnosti dopunjavanja goriva u letu i ranog upozorenja radi efikasnog odgovora na iranski napad.
Bihan također upozorava na iransku implicitnu prijetnju ratom iscrpljivanja, za koji vjeruje da Izrael i njegovi saveznici neće moći podnijeti dugoročno. Međutim, Izrael posjeduje višeslojne sisteme odbrane kao što su Arrow, Patriot i Iron Beam koji mu omogućavaju taktičku i tehničku prednost.
Iran je kombinacijom dronova, balističkih raketa i krstarećih raketa želio postići tri cilja. Prvi je pokazati snagu i izazov direktnim udarom na Izrael, drugi je gađanje specifičnih ciljeva radi stabilizacije situacije, dok je treći cilj staviti Izrael u stratešku dilemu nakon napada.
Historičar zaključuje da vojni učinak nije bio glavni cilj iranskog napada, te da bi geopolitička konfrontacija između Irana i Izraela mogla biti dugoročna. Iran je postao važan igrač na Bliskom istoku i sposoban je djelovati strateški kao i Izrael, iako postoje velike razlike u vojnim sredstvima.
U zaključku, situacija na Bliskom istoku je napeta, a iranski napad na Izrael pokazuje da Teheran ima ambicije postati glavni igrač u regionu. Izrael se suočava s izazovom održavanja svoje sigurnosti uz podršku Zapada, dok Iran nastavlja širiti svoj utjecaj i testirati granice u međunarodnoj areni.
