U izraelskim političkim i vojnim krugovima sve su jači strahovi od strateške prijetnje koju predstavljaju rakete i bespilotne letjelice grupe Ansar Allah, poznate kao Husi, koje se lansiraju iz Jemena. Nakon višemjesečne eskalacije sukoba, postalo je jasno da stalni napadi stvaraju značajan izazov za izraelsku nacionalnu sigurnost, otkrivajući zabrinjavajuće slabosti u sposobnostima za odvraćanje i protivzračnu odbranu, i pored snažne američke podrške.
Prema izvještaju izraelskog lista Haaretz, sigurnosni establišment u Izraelu smatra da bi sklopljen sporazum o prekidu borbi u Pojasu Gaze mogao biti najefikasniji način za zaustavljanje ovih napada. Vojni i politički analitičari smatraju da rakete i dronovi Husa predstavljaju ozbiljnu prijetnju, pogotovo nakon što su odbrambeni sistemi pokazali neuspjeh u presretanju velikog broja projektila koji su pali duboko na izraelsku teritoriju.
Napadi Husa imali su tragične posljedice; u julu 2024. godine, jedan Izraelac je poginuo usled napada drona na Tel Aviv. Ovi napadi su dodatno nagrizli infrastrukturu i aviosektor, sizvorivši značajnu štetu kao u maju, kada je balistička raketa pala blizu aerodroma Ben Gurion, uzrokujući otkazivanje letova.
Donošitelji odluka u Tel Avivu razmatraju nekoliko mogućih scenarija odgovora na ovu prijetnju. To uključuje nastavljanje vojne strategije iscrpljivanja Husa kroz zračne napade, pokušaj postizanja političkog sporazuma s Iranom ili podsticanje međunarodno priznate jemenske vlade da preduzme akciju protiv Husa. Ipak, sve te opcije nose sa sobom visok stepen složenosti i neizvesnosti u pogledu ishoda.
Prema navodima iz izvora unutar izraelskih službi, najrealnija opcija koja se razmatra jeste sklapanje sporazuma s Islamskim pokretom otpora, Hamasom, ili čak sa Teheranom, koji bi mogao uključivati primirje sa Jemenom. Međutim, izraelski sigurnosni dužnosnici ukazuju na to da je teško očekivati trajno rešenje koje bi se isključivo oslanjalo na okončanje rata u Gazi, s obzirom na to da bi Husi mogli obnoviti napade tokom budućih eskalacija.
Ish-Shalom, publicista iz Tel Aviva, ukazuje na poteškoće s kojima se Izrael susreće u prevenciji tih prijetnji, naglašavajući da, iako su zračni napadi skupi, Husi i dalje redovno lansiraju rakete, što ima značajne ekonomske i psihološke posledice po domaći front. Predlaže dva moguća rešenja za ovu stratešku prijetnju: političko rešenje kroz prekid borbi u Gazi ili vojno rešenje kroz eliminaciju vođstva Husa.
Ish-Shalom kritikuje izraelski sigurnosni establišment zbog kašnjenja u prepoznavanju i pripremama za ovu prijetnju, ukazujući na prethodne napade Husa koje su pokazale njihove sposobnosti. Pored toga, sugeriše korišćenje vojnih baza u Africi ili alternativne metode da bi se olakšalo delovanje protiv Husa.
Vojni analitičar Haaretz-a, Amos Harel, deli slične stavove, naglašavajući nedostatke u odvraćanju izraelskih snaga, uprkos tvrđenju vlade da je stanje pod kontrolom. Harel se pita u kojoj meri su Husi neovisni od Irana, posebno u svetlu smanjenog intenziteta napada iz Libana i Iraka.
Lilach Shoval, dopisnica za vojna pitanja, ukazuje na propuštanje izraelskih obaveštajnih službi da prepoznaju jemensku grupu kao ozbiljnu prijetnju. Njena analiza sugeriše da su Husi dugo vremena smatrani „sporednim frontom,“ dok su drugi izazovi poput Hezbollaha i Hamasa dobivali veću pažnju.
Na kraju, situacija u Jemenu postaje sve važnija za izraelsku sigurnost, a prilike za efikasne reagoste na ovu drevnu prijetnju sada su potisnute. Izraelska strategija može zahtevati temeljnu reviziju, uz fokus na dugoročne posledice koje ova prijetnja nosi. S obzirom na sve složenosti i opasnosti, postavlja se pitanje kako će se Izrael suočiti s ovom novom realnošću u regiji.
