Bivši predsjednik SR Jugoslavije, Slobodan Milošević, politički je pao petog oktobra 2000. godine, a prema svjedočenju tadašnjih aktera, ključnu ulogu u tome imao je general Nebojša Pavković, načelnik Generalštaba Vojske Jugoslavije. Otpor, grupa koja je bila obučavana i opremljena u inostranstvu, uspostavila je saradnju sa vojskom i policijom, pomažući opoziciji. U tom trenutku, problemi u vrhu države i Socijalističke partije kulminirali su, ali niko nije želio preduzeti konkretne korake.
Generalštab VJ počeo je to jutro redovnim sastankom, a prvi izvještaji su govorili da je vojska u kasarnama i da je situacija pod kontrolom. Međutim, kako je dan odmicao, broj ljudi na ulicama je rastao, a vojni vrh je pratio situaciju. Nakon što je general Pavković primio pismo od predsjednika Miloševića sa imenima 40 političara koje treba ukloniti, pismo je uništeno.
Nekoliko sati kasnije, na ulicama je bilo gotovo milion ljudi, a situacija je postajala sve napetija. Demonstranti su krenuli prema Radioteleviziji Srbije, a general Pavković je dobio poziv da se pomogne. Iako se tenkovi zahuktavali, naređenja za pokret vojske nije bilo, a RTS je zahvaćen požarom. Na kraju, general Pavković je pozvao Vojislava Koštunicu, koji je bio pobijedio na izborima, te je posredovao u susretu sa Miloševićem. Konačno, Milošević je priznao poraz, a Koštunica je postao prvi nekomunistički predsjednik države nakon 55 godina.
Ovaj događaj bio je prekretnica u političkoj istoriji Srbije, označavajući kraj Miloševićevog režima i početak demokratskih promjena u zemlji. General Pavković igrao je ključnu ulogu u ovom događaju, odbijajući da podrži tadašnjeg predsjednika i omogućavajući miran prelaz vlasti. Nakon petog oktobra, Srbija je počela novu eru u svojoj političkoj istoriji, okrećući se prema putu demokratizacije i evropskih integracija.
