Početkom listopada 2023. godine, Hrvatska je primila prvi od 12 višenamjenskih borbenih zrakoplova Rafale, čime je započela modernizacija svojih zračnih snaga. Ovaj proces će rezultirati kompletnom eskadrilom zrakoplova 4,5+ generacije, a puni kapacitet očekuje se do kraja travnja 2024. godine. Hrvatski piloti obučavali su se za korištenje Rafalea, a Ministarstvo obrane redovito je objavljivalo vijesti o njihovim letovima.
Međutim, situacija se promijenila u svibnju 2025. kada je izbio novi sukob između Indije i Pakistana. Pakistan je objavio da su njegovi kineski borbeni zrakoplovi J-10 srušili nekoliko indijskih Rafalea, što je pokrenulo pitanja o isplativosti hrvatske investicije od više od milijardu eura u ovu borbenu flotu.
U međuvremenu, i Srbija je najavila kupovinu Rafalea, ponosno ističući kako su njihovi zrakoplovi superiorniji i moderniji. Srbija planira uložiti 2,7 milijardi eura za nabavu vlastite eskadrile, čija isporuka počinje 2028. godine. Ove odluke dolaze usred rata između Rusije i Ukrajine, gdje su se dronovi pokazali kao ključni faktor, postavljajući pitanje o učinkovitosti tradicionalnog ratnog zrakoplovstva.
Hrvatski predsjednik Zoran Milanović komentirao je skupi vojni materijal, naglašavajući da su troškovi oružja “nezamislivo i neobjašnjivo skupi”. Milanović je istaknuo da je ograničen broj dobavljača, što otežava situaciju. Cijenama tenkova, avionskog oružja, pa čak i samih zrakoplova, postavlja se pitanje kako racionalnije trošiti vojne budžete.
Vojni analitičar Marinko Ogorec izrazio je mišljenje da kupovina Rafalea nije bila pogrešna decisão, naglašavajući da svaki suvremeni avion može biti oboren u bilo kojem ratu. On ističe da bi moderni zrakoplovi bili izloženi velikim rizicima, posebno s visokopreciznim protuzračnim sustavima. Kaže da glorifikacija određenog naoružanja može dovesti do razočaranja kada se primijeti njihovo uništenje, što se ogledalo u nedavnim izjavama nakon rušenja indijskih zrakoplova.
Ogorec također naglašava da je svaki sukob specifičan, a dok dronovi igraju važnu ulogu, borbeni zrakoplovi ostaju ključni aspekt ratne strategije. U tom smislu, Hrvatska je sigurno potrebna modernizacija, dok se istovremeno mora paziti i na troškove, te dugoročne strategije.
Kada je riječ o Pakistanu, koji koristi kinesko naoružanje, Ogorec napominje da ovo može biti dugoročan problem s kompatibilnošću između zapadnih i istočnih sustava. Vojska Indije, koja se tradicionalno oslanjala na rusko naoružanje, sada kupuje i zapadne sustave, što dodatno komplicira situaciju.
Igor Tabak, drugi vojni analitičar, smatra da nije pravedno povezivati koristi ili rizike vezane uz Rafalea u hrvatskom kontekstu s događajima između Indije i Pakistana. Prema njegovim riječima, Hrvatska je članica NATO-a te se nabavka oružja iz Kine nije mogla proći.
Iako dronovi dominiraju modernim ratnim područjima, Tabak napominje da borbeni avioni i dalje ostaju ključni, te da Hrvatska investicija u Rafalea osigurava tehnološku stabilnost i zaštitu zračnog prostora. Ove odluke imaju dugoročne konsekvence, gdje se od država očekuje ulaganje u odbranu koja je neumitna u današnjem svijetu.
Hrvatska trenutno nastavlja s nabavkom novih brodova i vojne opreme, dok se sve članice NATO-a okreću modernizaciji svojih vojnih kapaciteta. Kriteriji za odabir oružja ne mogu se temeljiti isključivo na cijeni, jer se mora uzeti u obzir i sigurnost te dugoročna strategija. Tabak završava ističući važnost očuvanja vlastitih zračnih i pomorskih kapaciteta te nužnost ulaganja u vojnu modernizaciju svake države.
