Cijene nekretnina u većini evropskih gradova posljednjih nekoliko godina rastu brže od prosječnih plata, što uzrokuje pristupačnost stambenih prostora sve težom za građane. Provjerili smo koliko bi zaposleni sa prosječnim primanjima u zemljama iz okruženja trebali raditi kako bi si mogli priuštiti kvadrat stambenog prostora.
Indeks priuštivosti pokazuje dostupnost kupovine stambenih nekretnina, a računa se na osnovu prosječne cijene kvadratnog metra stana i prosječne godišnje plate po zaposlenom. Visoka vrijednost indeksa ukazuje na nisku priuštivost kupovine, dok obrnuto vrijedi za nisku vrijednost indeksa. Na primjer, indeks vrijednosti od 20 znači da kupac treba izdvojiti 20 posto godišnjeg neto dohotka za kupovinu kvadratnog metra stambenog prostora.
Prema istraživanju Ekonomskog instituta, indeks priuštivosti u velikim hrvatskim gradovima u 2021. kretao se od 7.9 u Sisku do 31.6 u Dubrovniku, a za Zagreb je iznosio 14.8. U analizi su se uporedili i gradovi 12 zemalja iz šireg okruženja, a podaci su dohvaćeni iz globalne baze „Numbeo“. Za obračun su uzete cijene kvadratnog metra dvosobnog stana u centru grada i prosječne neto plate u tim gradovima.
Rezultati pokazuju da je pristupačnost stambenih prostora za građane s prosječnim primanjima razmjerno niska zbog visokih cijena nekretnina u svim posmatranim gradovima. Najlakše je kupiti stan građanima Varšave i Berlina (indeks 16.2), dok je najteže za građane Praga (indeks 24.3).
Nivo plate nije ključni faktor pristupačnosti, s obzirom na to da su cijene nekretnina u gradovima s visokim primanjima znatno više nego u gradovima s niskim primanjima. Na primjer, stanovnik Ljubljane za kvadratni metar stana treba izdvojiti 2.41 plate, dok stanovnik Podgorice treba manje od dvije plate.
Građani hrvatske metropole nalaze se negdje u sredini liste. S indeksom priuštivosti od 18.5, za kvadrat stana trebaju izdvojiti 2.22 mjesečne plate, odnosno 18.5 posto godišnjih primanja, što je otprilike isto kao i građani Sarajeva i Budimpešte.
Pored spomenutih Varšave i Berlina, gdje treba izdvojiti 16.2 posto godišnjih primanja za kvadrat stana, stanovi su dostupniji građanima Beča (16.6 posto), Rima (16.7 posto) i Podgorice (16.3 posto) u odnosu na Zagreb.
Uz Prag, gdje je potrebno izdvojiti 24.3 posto godišnjih primanja za kvadrat stana, manje pristupačne stanove od građana Zagreba imaju stanovnici Ljubljane (20.1 posto), Beograda (24.1 posto), i Skoplja (20.8 posto).
Ukratko, kupovina stambenog prostora postaje sve teža za građane, s obzirom na brži rast cijena nekretnina u odnosu na rast primanja. Iako je prosječna plata važan faktor, nije odlučujući, s obzirom na razlike u cijenama nekretnina u gradovima s visokim i niskim primanjima. Ovo istraživanje ukazuje na važnost prilagođavanja politika stambene izgradnje i planiranja kako bi se osiguralo da građani imaju pristup adekvatnom stambenom prostoru bez obzira na svoj socioekonomski status.
