Martin Skorseze, jedan od najcenjenijih reditelja u istoriji filma, retko doživljava potpuni neuspeh. Međutim, čak ni njegovo ime kao garancija uspeha nije uvek dovoljno, posebno kada se odlučuje za televizijske projekte. Jedan od takvih projekata bio je ambiciozni HBO-ov serija „Vinil“, koja je ukinuta 2016. godine nakon samo jedne sezone, ostavljajući za sobom gorak ukus.
Serija „Vinil“ je stvorena u saradnji Skorsezea, Riča Koena, Terensa Vintera i Mika Džegera, frontmena slavne britanske grupe Rolingstonsi. Radnja se odvija u sedamdesetim godinama prošlog veka, a fokusira se na lik Ričija Finestra, muzičkog producenta koji se bori da spasi svoju diskografsku kuću. Serija prikazuje raskošnu i često divlju njujoršku muzičku scenu tog vremena, gde se mešaju rok, pank, disko i droga. U glavnoj ulozi se istakao Bobi Kanavale, dok su se među sporednim glumcima našli Olivija Vajld, Rej Romano i Džuno Templ.
Serija je od samog početka bila obeležena ogromnim budžetom od 100 miliona dolara za svega osam epizoda, što je ukazivalo na visoka očekivanja HBO-a. Iako je u početku uživala pažnju publike, gledanost se brzo smanjila. HBO je prvobitno najavio drugu sezonu, ali je nakon dve godine odložio odluku i na kraju otkazao projekat. Ova situacija je razočarala Skorsezea, koji je imao velika očekivanja i trudio se da stvori kvalitetan sadržaj.
U intervjuu za „The Hollywood Reporter“, Skorseze je govorio o svojim osećanjima vezanim za seriju „Vinil“. Izjavio je da je za njega situacija bila tragična, jer su se svi članovi ekipe trudili godinu dana da razviju koncept. Iako je on režirao pilot epizodu i bio angažovan u pisanju scenarija, shvatio je da zbog različitih kreativnih pravaca nije mogao da postigne potrebnu sinergiju sa HBO-om. Na kraju je zaključio da bi za uspeh serije morao da bude prisutan tokom celokupnog procesa, režirajući svaku epizodu.
Ova vrsta posvećenosti, čak i za iskusnog reditelja poput Skorsezea, nije mala stvar. Mnogi kritičari smatraju da bi serija možda postigla veći uspeh da je Skorseze režirao sve epizode. Međutim, teško je zamisliti da bi bilo koji reditelj trajno napustio filmsku režiju zarad televizijskog projekta, uprkos jednom neuspehu.
„Vinil“ je imao potencijal da bude more odlično, naročito sa svojim talentovanim timom i intrigantnom tematikom. Osim toga, vreme radnje serije, sedamdesete godine, predstavlja jednu od najuzbudljivijih i najvažnijih era u razvoju muzike, što je takođe doprinelo očekivanjima. Mešavina rok muzike, briljantnog punk zvuka i diskoteka s drogom definitivno je mogla da obezbedi atraktivnu pozadinu za priču.
Na kraju, „Vinil“ ostaje primer kako čak i najtalentovaniji i najuspešniji reditelji mogu naići na poteškoće u svetlu novih formata i medija. Usprkos svojim neuspehu, Skorseza nije odustao od televizije. Njegova sopstvena sposobnost da analizira i transformiše svoje neuspehe u lekcije može se videti u njegovom kasnijem radu, gde je nastavio da istražuje i produbljuje ljudske priče preko različitih formata.
Skorsezeova iskustva sa serijom „Vinil“ pružaju dragocen uvid u izazove i nepredvidivosti kreativnih industrija. Njegova težnja za kvalitetom i posvećenost umetnosti ostaju nepromenjeni, dok on stalno teži ka novim projektima i obogaćuje svet filma i televizije.




