U poslednje vreme, sve više ljudi se aktivno zalaže za borbu protiv diskriminacije studenata, dok istovremeno raste i broj episkopa i mitropolita koji, sa različitim nivoima otvorenosti, nastoje da ih marginalizuju. Ovi crkveni lideri često prave usporedbe između studenata i ustaša, nazivajući ih rušiocima države, što je izuzetno alarmantno. Osim toga, njihova praksa uključuje zabranu boravka ovih mladih ljudi u crkvenim prostorima, što dodatno produbljuje razdore u društvu.
Ove postupke prate brojni komentari i osude javnih ličnosti koje se protive takvim ekstremnim stavovima i nepravdi koja se čini unutar zajednice. Mnogi ističu da ovakvo ponašanje predstavlja ozbiljan problem jer ne samo da ugrožava prava studenata, već i širinu društva kao celokupne zajednice.
Kao rezultat ovih napetosti, zbog neprihvaćenih akcija crkvenih vlasti, stvara se hitna potreba za otvorenijim dijalogom i razumevanjem. Mladima, koji se bore za svoja prava i slobode, neophodno je da imaju priliku da izraze svoje stavove i osećaje, kao i da uspostave komunikaciju sa crkvenim liderima. To bi moglo značajno doprineti smanjenju tenzija unutar društva i otvaranju prostora za zajednički rad.
Pitanje koje se postavlja jeste: kako može doći do promene u pristupu crkvenih vlasti prema mladima? Da li je moguće da se crkva u budućnosti otvori za dijalog i sasluša stavove mladih ljudi? Umesto da ih isključuje, crkva bi mogla postati mesto okupljanja i razmene ideja, tako da bi i mladi osećali da su deo nečega većeg.
S obzirom na savremene izazove u društvu, kao što su digitalizacija i globalizacija, crkva se mora prilagoditi novim okolnostima. To podrazumeva i razumevanje potreba mladih i njihovih aspiracija, kao i prihvatanje različitosti unutar zajednice. Otvoreni razgovori o teškoćama i diskriminaciji mogli bi predstavljati korak ka izgradnji mostova između različitih generacija.
Izazovi sa kojima se mladi suočavaju, uključujući nezaposlenost, pristup obrazovanju i zdravstvu, ne bi trebali biti umanjeni ili ignorisani. Crkva, kao institucija koja se često percipira kao moralni autoritet, ima odgovornost da stane na stranu pravde i jednakosti. Umesto da stvara dodatne barijere, treba da bude prostor gde se svako može osećati dobrodošlo i poštovano.
Uzimajući u obzir sve ove aspekte, neophodno je da se nastavi borba protiv diskriminacije studenata. Podrška javnosti, javnih ličnosti i crkvenih lidera može značajno uticati na promene. Važno je raditi na jačanju svesti o ovim pitanjima, kako bi se stvorilo inkluzivnije društvo koje proklamuje vrednosti tolerancije i poštovanja, ne samo među mladima, već i širom zajednice. Uz to, stvorena atmosfera razumevanja između crkvenih vlasti i mladih može poslužiti kao temelj za unapređenje zajedničkog života i saradnje.
