Satelit ERS-2, veličine autobusa, lansiran je 1995. godine, nakon sestrinskog satelita ERS-1, koji je lansiran četiri godine ranije. Ovi sateliti su tada bili najsofisticiraniji sateliti za posmatranje Zemlje iz svemira. Evropska svemirska agencija je pažljivo pratila ove satelite sve do danas kada se ERS-2 spušta na Zemlju nakon gotovo 30 godina u svemiru.
U 2011. godini, ESA je donijela odluku o prekidu operacija satelita ERS-2 i pokrenula proces deorbitiranja kako bi se spriječilo stvaranje dodatnog svemirskog otpada. Svrha ovakvih smjernica je smanjiti prisutnost neaktivnih satelita i raketnih dijelova u niskoj orbiti Zemlje te istaknuti važnost odlaganja nakon misije prirodnim propadanjem ili kontroliranim ulaskom.
Nakon gotovo 13 godina propadanja u orbiti, ERS-2 će prirodnim putem ponovno ući u Zemljinu atmosferu i raspasti se na manje dijelove. Veći dio će izgorjeti prilikom ponovnog ulaska, ali ESA i dalje prati njegov pad i predviđa da će se to dogoditi negdje iznad istočne obale centralne Afrike. Potencijalni rizici od ovog događaja su vrlo niski, s obzirom na to da se dijelovi satelita raspoređuju po širokom području na tlu.
Tokom 16 godina svog rada, ERS-2 je prikupio mnoštvo informacija koje su znatno utjecale na naše razumijevanje Zemlje i klimatskih promjena. Prikupio je podatke o smanjenju Zemljina polarnog leda, promjenama kopnenih površina, porastu nivoa mora, zagrijavanju okeana i atmosferskoj hemiji. Također, bio je zadužen za praćenje prirodnih katastrofa poput poplava i potresa.
ERS-2 je ostavio veliki trag u proučavanju Zemlje i klimatskih promena s obzirom na brojne informacije koje je prikupio tokom svog radnog vijeka. Njegov povratak na Zemlju predstavlja kraj jedne ere, ali su njegovi doprinosi ostavili trajni utjecaj na naše razumijevanje planete na kojoj živimo.
