Naučnici sa Univerziteta Istočne Anglije postigli su značajan napredak u dijagnostici sindroma hroničnog umora (SHU), poznatog i kao ME/CFS. Razvili su prvi test krvi koji sa 96 odsto tačnosti može da identifikuje ovaj teško dijagnostikovan poremećaj. Teška iscrpljenost koja ne prolazi, čak ni nakon dužeg odmora, obeležava stanje koje pogađa oko 400.000 ljudi u Velikoj Britaniji.
Do sada, dijagnostikovanje SHU bilo je izuzetno izazovno, često ostavljajući pacijente u nesigurnosti i bez adekvatne terapije. Klinike i lekari se suočavaju sa velikim poteškoćama u identifikaciji simptoma, koji mogu uključivati umor, problema sa spavanjem, bolove u mišićima i zamućen vid. Običnu medicinsku praksu neretko površno tretira hronični umor kao stres ili depresiju, što dodatno otežava situaciju za obolele.
Novi test krvi predstavlja revoluciju u pristupu ovoj bolesti. On analizira epigenetske obrasce u DNK, fokusirajući se na hemijske oznake koje mogu pokazati kako su geni „uključeni“ ili „isključeni“. Ovo omogućava naučnicima da precizno klasifikuju pacijente obolele od SHU, što bi moglo otvoriti vrata ka boljim tretmanima.
Komandni istraživači, uključujući dr. Sijena Harker i njegov tim, ističu da je pristup zasnovan na analizi DNK značajan iskorak u razumevanju i tretmanu sindroma hroničnog umora. „Ovo je poslednji korak ka razjašnjenju uzroka i mehanizama koji leže iza ovog složenog poremećaja“, kaže Harker. „Nadamo se da će ovaj test omogućiti efikasniji pristup dijagnozi i pružiti podršku obolelima.“
Istraživanje je sprovedeno prikupljanjem uzoraka krvi od pacijenata koji su već bili dijagnostikovani s SHU, kao i od onih koji su zdravi kontrolni subjekti. Na osnovu analize podataka, tim je uspeo da razvije algoritam koji može razdvojiti pacijente od zdravih jedinki sa visokom preciznošću.
Troškovi testiranja su još uvek nepoznati, ali se očekuje da će implementacija novog testa biti od velike koristi za obolele, jer će omogućiti da se bolest postavi kao dijagnostička kategorija s posebnim tretmanima. U široj perspektivi, test može uticati i na politiku u oblasti javnog zdravlja, što može početi da prepoznaje SHU kao ozbiljnu bolest koja zahteva sistematski pristup.
Poredići SHU s drugim stanjem, kao što je fibromialgija, jasno je da mnogi oboleli od hroničnog umora često doživljavaju stigmu jer njihovi simptomi nisu odmah vidljivi ili „merljivi“. Razvoj ovog testa može pomoći u smanjenju stigmatskih stavova, omogućavajući obolelima više podrške i razumevanja u društvu, kao i bolje pristupe lečenju.
Tim naučnika nastavlja da radi na unapređenju testa i istraživanju mehanizama koji se nalaze iza SHU. Nastaviti će da prate dugoročne efekte testiranja na dijagnostiku i tretman, kao i potencijalne popratne efekte i pitanja koja bi mogla proizaći.
U zaključku, razvoj ovog testa krvi predstavlja značajan korak napred u prepoznavanju i razumevanju sindroma hroničnog umora. Sa mogućnošću da se dijagnoza postavi efikasnije i sa većim stupnjem sigurnosti, veruje se da će to doneti olakšanje pacijentima i njihovim porodicama, dok bi buduća istraživanja mogla otvoriti put ka novim tretmanima i strategijama za upravljanje ovim složenim poremećajem. Bez obzira na izazove koji su još uvek prisutni, nade su visoke da će ovaj napredak omogućiti bolji kvalitet života obolelima i pružiti im potrebnu podršku.
