Izložba „Svetlost koju ne vidimo“ autorka Isidora Ivanović prenosi svoja osjećanja vezana za tragediju u osnovnoj školi „Vladislav Ribnikar“. Izložba je otvorena u galeriji „Singidunum“ i traje do 13. maja. Ivanović je rekla da naziv izložbe simbolizira svjetlost koja je postojala u djeci i nastavila je živjeti u svima nama. Slike prikazuju emocije i osjećaje nakon tragedije, a Ivanović je mjesecima stvarala i pretočila svoj bol, strah, nemoć i nemir u 12 djela koja su sada izložena.
Na otvaranju izložbe, prisutnima se obratila kustoskinja Maja Škaljac Stanošević, koja je rekla da je ova izložba bila jedno od njezinih najtežih iskustava u karijeri. Slike su napravljene sa posebnom pažnjom kako bi se istaknula ranjivost i izloženost djece, a dečaci su prikazani bez majica, a djevojčice u ljetnim haljinama. Ivanović je osluškivala djecu koju poznaje i njihove gestikulacije pokazuju borbu s različitim emocijama.
U tekstu kataloga izložbe, Škaljac Stanošević je napisala da će se „sa dubokim pijetetom i ljubavlju sećati Ane, Angeline, Sofije, Adriane, Katarine, Bojane, Eme, Mare, Andrije i Dragana“. Ivanović je na slikama prikazala dvojicu dječaka kako drže suze na divovskoj ikoni, dječaka koji sjedi na asfaltu okružen listovima s natpisom „Škola“ i dvojicu djece na stepenicama obasjanim svjetlošću.
Ivanović je sa posebnom osjetljivošću i pažnjom radila na slikama, pokušavajući prenijeti osjećaje i emocije djece koja su preživjela tragediju. Škaljac Stanošević je istakla da Ivanović nije ništa radila banalno te da je pristupila izradi slika s velikim poštovanjem. U svom govoru, kustoskinja je naglasila važnost ovakvih umjetničkih radova koji oslikavaju duboke emocije i traume.
Publika je pozvana da posjeti izložbu i da se kroz umjetnička djela upozna sa osjećajima i emocijama koje su pratile tragediju. Izložba će biti otvorena do 13. maja, a ulaz je besplatan za sve posjetitelje. Galerija „Singidunum“ će biti mjesto gdje se može pronaći svjetlost koju ne vidimo, ali koja je tu i dalje prisutna u svima nama.
Kroz slike Ivanović prenosi svoje osjećaje i emocije, pokušavajući odati počast žrtvama tragedije u osnovnoj školi „Vladislav Ribnikar“. Publika ima priliku kroz umjetnička djela doživjeti značenje svjetlosti koja nas okružuje, ali koju ponekad ne vidimo. Izložba je poziv svim posjetiteljima da se suoče s emocijama i osjećajima koji su proizašli iz tragedije te da pronađu svjetlost koja im može pomoći u procesu tuge i suočavanja s gubitkom.
Isidora Ivanović svojim radom pokušava premostiti jaz između tuge i nade, te kroz umjetnost pronalazi način kako se izraziti i podijeliti osjećaje s publikom. „Svetlost koju ne vidimo“ je njen način da se oda počast žrtvama, ali i da se osvijetli put ka boljem razumijevanju i prihvaćanju teških emocija. Kroz umjetnost se može pronaći svjetlost i izdvojiti se iz tuge i mraka koji prate tragedije poput one u osnovnoj školi „Vladislav Ribnikar“.
Nadamo se da će izložba „Svetlost koju ne vidimo“ u galeriji „Singidunum“ izazvati duboke emocije i potaknuti posjetitelje na razmišljanje o važnosti umjetnosti u procesu suočavanja s teškim emocijama. Isidora Ivanović je kroz svoje slike uspjela prenijeti kompleksnost osjećaja i emocija koje su proizašle iz tragedije te tako stvoriti prostor za refleksiju i suosjećanje. Umjetnost može biti snažan alat u suočavanju s teškim životnim situacijama te nam pomoći pronaći svjetlost u najmračnijim trenucima.
