Skoro pet meseci nakon što su studenti organizovali blokadu i tražili raspisivanje vanrednih parlamentarnih izbora, zahtevi za otkrivanjem imena kandidata sa studentske liste postaju sve glasniji. Međutim, ostaje nejasno koja je zapravo politička pozicija studentskog pokreta i kakvu alternativu nudi trenutnoj političkoj situaciji.
Maja Kovačević, dekanka Fakulteta političkih nauka, iznela je mišljenje da je ključno da studentska lista predstavi svoje nosioce, ističući da međunarodna zajednica traži alternativu aktuelnom režimu. Smatra da je važno da ljudi znaju s kim će pregovarati o budućnosti politike u zemlji. „Politika ne trpi vakum,“ naglašava Kovačević, dodajući da je potrebna jasna figura koja će voditi razgovore o tranziciji vlasti.
Bojan Klačar, izvršni direktor Cesida, takođe naglašava važnost javnog saznanja o kandidatima. On primećuje da je želja javnosti da zna ko su ti ljudi prirodna, ali ističe da se preveliki naglasak stavlja na imena, dok studentski pokret pati od nedostatka političke artikulacije. Prema Klačaru, javnosti i međunarodnoj zajednici ostaju nepoznati stavovi studentskog pokreta o različitim političkim procesima, uključujući i vanredne izbore.
Osim toga, Klačar kritikuje nedostatak javnog uvida u planove studentskog pokreta, ističući da nije jasno da li će postojati saradnja sa opozicionim strankama ili ne. „Tek kada se razjasne ovi aspekti, moći ćemo da analiziramo studentski pokret u celini,“ kaže on.
Istraživač Aleksandar Ivković smatra da je moguća promjena taktike unutar studentskog pokreta. Ukazuje na to da se predlozi o otkrivanju delova kandidata na studentskoj listi pojavljuju sa ciljem da se aktiviraju i pokrenu kampanje širom Srbije. Ipak, podseća da su studenti izjavili da ne žele da otkrivaju imena dok se ne raspisuje izbori, te predlaže da možda postoje i drugi načini za prebacivanje u sledeću fazu bez aktiviranja kandidata.
Ivković smatra da je trenutna faza studentskog pokreta „polako iscrpljena“, što je nešto što se može primetiti i u prethodnim aktivnostima. U istom kontekstu, Klačar upozorava da ni vlast ni studentski pokret trenutno nemaju kapacitet da preokrenu politički proces u svoju korist, sugerišući da će se aktivnosti ponovo povećati kako se 1. novembar, dan kada su studenti u prošlosti organizovali proteste, približava.
Maja Kovačević opravdava potrebu za brzim odlučivanjem o studentskim listama, ukazujući na to da nije razumljivo zašto su studenti čekali dobijanje rezultata EXPO-a kako bi počeli sa pripremama. Prema njenom mišljenju, trebalo je delovati ranije i dogovoriti se ko će biti kandidati, kako bi bili spremni za predstojeće izbore.
Dok se situacija odvija, ostaje jasno da studentski pokret mora poboljšati komunikaciju i političko delovanje kako bi se uspostavio veći uticaj. Na kraju, kako smatra Klačar, motivacija glasača, bilo da su to pristalice SNS-a ili studentskog pokreta, neće splasnuti, ali zahteva dodatne napore kako bi se postigao efekat na širu političku scenu.
