Istraživanje koje je objavio dnevni list Kathimerini pokazuje da grčka krajnja desnica pokazuje značajnu sklonost proizraelskim stavovima, dok većina građana Grčke izražava protivljenje Izraelu. Ova analiza dolazi iz rezultata anketa koje je sprovela agencija za istraživanje tržišta i društva QED.
Javno mnijenje u Grčkoj, kada je reč o izraelsko-palestinskom sukobu, prilično je jasno. Većina Grka zauzima stav protiv Izraela, dok istovremeno pokazuje relativne simpatije prema Palestincima. Prema ovim podacima, 35 posto građana smatra da je Izrael glavni odgovoran za trenutnu situaciju u Gazi, dok oko 25 posto smatra da su svi uključeni krivi. Samo deset posto građana krivi SAD i Zapad za trenutne tenzije u regionu.
Izvještaj takođe ističe da je došlo do značajnog pada bliskosti građana Grčke prema Izraelu. Prema istraživanju agencije Prorata, samo 20 posto Grka trenutno pokazuje simpatije prema Izraelu, što predstavlja pad sa 34 posto iz novembra 2023. godine. Ove brojke ukazuju na opasnu promenu u percepciji i stavu prema izraelskoj državi, što može imati dugoročne posledice na grčko-izraelske odnose.
Elias Dinas, profesor sa Evropskog univerzitetskog instituta u Firenci, komentira rezultate ovih istraživanja. On ističe da je značajan deo Evrope, uključujući grčku krajnju desnicu, prešao iz antisemitizma u filosemitizam. „Uprkos njihovoj retorici, duboko u sebi postoji dosljedna želja za svrstavanjem uz moć. Kada je postala jasna logika ‘neprijatelj mog neprijatelja je moj prijatelj’, stavovi su se počeli mijenjati“, naglašava Dinas.
Ovaj fenomen ukazuje na dublje političke i društvene promene unutar Grčke i šire u Evropi. Dok se krajnja desnica u Grčkoj tradicionalno oslanjala na antiizraelske stavove, aktuelni globalni i regionalni geopolitički kontekst doveo je do promene u percepciji. Dinasova analiza sugeriše da strah od islamskog ekstremizma i slične pretnje može biti faktor koji je naveo desnicu da preispita svoja ranija uverenja.
Osim toga, postoje komentari kako ovi trendovi ukazuju na rastuću polarizaciju u grčkom društvu. Dok se desničari sve više okreću izraelskom modelu kao simbolu stabilnosti i borbe protiv ekstremizma, liberalnije grupe u Grčkoj snažno se protive takvom pristupu, smatrajući ga nehumanim i neopravdanim.
Zanimljivo je da je među mladima izražena oslabljenja podrška Izraelu, što se može povezati s sve većim uticajem društvenih mreža i globalnih pokreta za ljudska prava. Mnogi mladi Grci su aktivno uključeni u protesne akcije i kampanje koje se zalažu za prava Palestinaca, što dodatno komplikuje situaciju.
U kontekstu ovih promena, pitanje je kako će se dalje razvijati odnosi između Grčke i Izraela. Dok grčka vlada nastavlja balansirati između tradicionalnih saveznika u regionu i novonastalih stavova svog stanovništva, jasno je da će bliskost prema Izraelu i stavovi prema palestinskom pitanju ostati ključna tema budućih političkih diskusija.
U zaključku, istraživanje pokazuje da Grci sve više preispituju svoje stavove prema Izraelu, dok krajnja desnica menja svoje pozicije u svetlu trenutnih geopolitičkih događaja. Ova dinamika stvara novu stvarnost unutar grčkog društva, koja zahteva pažnju i razumevanje kako od političkih analitičara, tako i od široke javnosti.
