Zašto nas prođu žmarci dok slušamo muziku ili gledamo film?

Marijana Radovanović avatar

Sigurno ste se bar jednom našli u situaciji kada vas je nešto snažno emotivno pogodilo – bilo da slušate pesmu koja vas vraća u detinjstvo ili gledate scenu iz filma koja vas dotiče. Začudni trnci prolaze kroz vaše telo, koža se naježi, a vi dobijate snažan fizički odgovor na nešto što se dešava unutar vas. Ovaj fenomen se naziva psihogeni drhtaj i ima duboko ukorenjenu pozadinu u našoj psihologiji i fiziologiji.

Prema istraživaču Feliksu Šeleru sa Centra za interdisciplinarna istraživanja u Parizu, ovi drhtaji nisu rezultat hladnoće niti sujeverja, već su reakcija našeg mozga na snažne emocije. Kada se suočimo s dubokim emocionalnim doživljajem, telo aktivira sopstvene prirodne opioide, što može izazvati osećaj dubokog olakšanja. Drugim rečima, kada nešto duboko dotakne naše srce, telo prirodno reaguje oslobađajući napetost koju nismo svesno prepoznali.

Psihogeni drhtaji se najčešće javljaju kada dođe do kolizije između razuma i snažne emocije. U tim trenucima, možda vas podseti na prošlost pesma ili scena iz filma, što budi dublje lične uspomene. Dok vaš um pokušava da razjasni ova osećanja, telo već reaguje: oslobodiće unutrašnju tenziju i omogućiti vam da se lakše nosite sa emocijama koje su inače teške za izražavanje.

Zašto neki ljudi doživljavaju ove drhtaje, a neki ne? Neki ljudi nikada nisu iskusili psihogeni drhtaj. Moguće je da se ređe emotivno otvaraju ili potiskuju svoja osećanja, a možda jednostavno nisu imali priliku da naiđu na trenutak koji bi pokrenuo duboku reakciju. Ovaj fenomen podseća na način na koji se ljudi razlikuju u svojim emocionalnim reakcijama.

Mnoge zdravstvene studije potvrđuju povezanost između mentalnog stanja i fizičkog zdravlja. Stres, anksioznost i razne emocije mogu izazvati različite reakcije u telu, a psihogeni drhtaji su samo jedan od načina na koji naše telo reaguje na unutrašnje emocije. Zanimljivo je primetiti da, iako nismo uvek svesni svojih emotivnih stanja, telo često prepoznaje i reaguje na njih brzo i instinktivno.

Kako bi se pomoglo onima koji ne doživljavaju psihogeni drhtaj, važno je poraditi na emocionalnoj inteligenciji. Razumevanje i prihvatanje svojih osećanja može otvoriti put ka dubljem emotivnom izražavanju. To može uključivati ​​različite tehnike, poput meditacije, vođenja dnevnika ili čak i terapije, koje mogu pomoći osobama da se bolje povežu sa svojim unutrašnjim ja.

Štaviše, istraživanja su pokazala da muzika i umetnost imaju moć da izazovu emocionalne reakcije. Mnogi umetnici i kompozitori svesno igraju na naše emocije kako bi došli do dubljeg nivoa povezanosti sa publikom. Kada čujemo pesmu koja nas podseća na važan trenutak u našem životu, nebo je granica naših emotivnih odgovora. To je ono što nas čini ljudima – sposobnost da osećamo, da tugujemo, da radimo i da se radujemo.

Ova tema nas takođe podstiče na razmišljanje o važnosti emocionalnog izražavanja u svakodnevnom životu. Dozvoliti sebi da proživimo emocije, bilo pozitivne ili negativne, može značajno uticati na naše mentalno zdravlje. Identifikovanje uzroka tih emocija može doneti unutrašnji mir i pomoći u prevazilaženju stresa.

Na kraju, kada se sledeći put suočite s trncima ili drhtajima koji prolaze kroz vaše telo, setite se da to nije samo slučajnost. To je način na koji vas vaše telo upućuje da uzmete u obzir ono što osećate, što možete iskoristiti za lični rast i emocionalno zdravlje. U tome leži prava snaga ljudske prirode – u sposobnosti da se povežemo sa sobom i svetom oko nas.

Marijana Radovanović avatar

izbor urednika