Posjeta Washingtonu izraelskog premijera Benjamina Netanyahua dolazi u trenutku koji se može opisati kao pomno isplaniran potez unutar konteksta stalnog sukoba s Iranom. Dok američki predsjednik Donald Trump najavljuje da će iransko pitanje biti ključno na njihovom predstojećem sastanku, analitičari razmatraju mogućnosti ovog susreta, ocenjujući kako Netanyahu možda traži „zeleno svjetlo“ za nastavak vojne eskalacije.
Jedna od hipoteza sugerira da posljednji izraelski napadi na iranska nuklearna postrojenja predstavljaju uvod u širu vojnu akciju uz američku podršku. Izraelski premijer smatra da je ovo samo prva faza u njegovom strateškom planu, s ciljem uspostavljanja novog poretka u kojem vojna sila ide ruku pod ruku s političkim pokrićem Sjedinjenih Američkih Država.
Stručnjaci kao što je Ehab Jabareen upozoravaju na izraelsku taktiku vođenja ratova kroz faze. Prva faza je obično testiranje odlučnosti protivnika, dok nakon toga sledi druga faza, koja bi mogla biti krvavija. Prema Jabareenu, nedavni napadi su samo početak otvorenog sukoba, čiji završetak i posljedice ostaju nepoznati.
Izrael se oslanja na američkog predsjednika Trumpa, koji balansira između želje za postizanjem mira i spremnosti na upotrebu vojne sile. Izraelska strana se nada da će iskoristiti trenutnu političku situaciju kako bi osigurala da svaki budući dogovor s Iranom bude na uvjetima koje postavlja Tel Aviv, što bi im pružilo stratešku nadmoć nad Teheranom.
Međutim, postoje i unutarnje nesuglasice unutar američke administracije o prikladnosti vojne eskalacije, a mnogi zamišljaju Trumpa kao „mirotvorca“, a ne vojnog zapovjednika. Ova nesuglasica stvara prostor za mogućnost da Netanyahu dobije „neizrečeno ovlaštenje“ za nastavak vojnog pritiska na Iran, bez direktnog američkog učešća.
Jabareen naglašava da Netanyahu želi učiniti iranski zračni prostor dostupnim za izraelske napade, što bi omogućilo Izraelu da deluje samostalno, poput situacije u Libanu. Na političkom planu, Iran ostaje otvoren za pregovore, ali odbacuje sve prijedloge koji ne garantiraju njegova nuklearna prava, smatrajući pregovore pod pritiskom nelegitimnim.
Uz sve to, Iran radi na jačanju svog sistema odvraćanja, pripremajući se za eventualnu drugu fazu rata. Odbacuje povratak inspekcija ili odustajanje od obogaćivanja uranija, smatrajući te poteze preranim. Postavlja se pitanje kako će se američka administracija pozicionirati, s obzirom na sve veći pritisak na Trumpa, koji se ne želi upustiti u sveobuhvatan rat.
Paradoks situacije leži u tome što razgovori o američkom „zelenom svjetlu“ za izraelske akcije nisu samo spekulacije, već pokazuju sve jaču koordinaciju između Washingtona i Tel Aviva uoči napada. Izvori sa terena sugeriraju da je Netanyahu tokom svoje posete tražio Trumpovo odobrenje za potencijalne akcije protiv iranskog nuklearnog programa.
Analitičari u Teheranu takođe smatraju da Netanyahuova poseta može biti najopasniji trenutak od izbijanja sukoba, plašeći se da bi Trump mogao pasti u „zamku eskalacije“ koju mu postavlja izraelski premijer. Ološavajuća komponenta situacije jeste i regionalni aspekt, gde Izrael računa na proces normalizacije odnosa s arapskim zemljama kao način da produži status quo, bez potrebe za sveobuhvatnim ratom ili finalnim rešenjem.
Sve ovo ukazuje na kompleksnost trenutne geopolitičke situacije, s potencijalom za daljnje vojne eskalacije i neizvesnosti u odnosima između Sjedinjenih Američkih Država, Izraela i Irana. S obzirom na osjetljivost trenutka, svaki naredni potez može imati dalekosežne posljedice na stabilnost u regiji i globalno.
