U posljednjem izvještaju vojnog analitičara Ronena Bergmana, upozorava se na ozbiljne poteškoće u napretku pregovora o drugoj fazi sporazuma između Izraela i Hamasa. Bergman ističe da su pregovori osuđeni na neuspjeh ukoliko jedna strana nije zainteresovana za njih. Ove tvrdnje se oslanjaju na informacije iz izraelskog lista Yedioth Ahronoth, prema kojima se vlada premijera Benjamina Netanyahua opredijelila za donošenje političkih odluka koje otežavaju postizanje sporazuma o razmjeni zarobljenika i prekidu vatre.
Izvještaj otkriva kako vlada provodi razne taktičke strategije, uključujući manipulac Vrije informacije, kršenje dogovora i isključivanje stručnjaka iz pregovaračkih timova. Ovo ponašanje je dodatno potkrijepljeno izjavama Omera Dostrija, glasnogovornika izraelskog premijera, koji je priznao da Izrael trenutno ne vodi pregovore o drugoj fazi, uprkos ranijim obavezama.
Bergman ističe da je ovo priznanje sumnjivo i ukazuje na namjeru izraelske vlade da opstruira napredak u pregovorima. Ističe se narušavanje dogovora koji nalaže da pregovori s Hamasom budu pokrenuti najkasnije 16. dana od početka prekida vatre, što znači da su pregovori trebali biti započeti pre dva nedelje. U ovom kontekstu, napominje se da čak i najbolji atavizmi da se sve strane angažuju na postizanju dogovora teško će biti završeni za kratko vreme ukoliko jedna strana nije zainteresovana.
Dalje, analitičar upozorava da bi opstrukcija i odugovlačenje mogle dovesti do rušenja prve faze sporazuma, što bi dodatno otežalo oslobađanje zarobljenika. Takva situacija predstavlja potencijalnu prijetnju sigurnosti koja bi mogla potaći novu spiralu nasilja, bez istovremenih strateških dobitaka. Bergman smatra da druga faza sporazuma ima dalekosežne posledice koje prevazilaze pitanje sudbine izraelskih zarobljenika; ona bi mogla značajno oblikovati buduće odnose između Izraela i drugih država u regionu.
Kao ključni faktor, analitičar ukazuje na unutrašnje pritiske sa kojima se Netanyahu suočava, posebno od strane ekstremne desnice koja odbija svaki dogovor koji ne podrazumeva potpuno demontiranje vojnih kapaciteta Hamasa. Iako postoje podeljena mišljenja među sigurnosnim agencijama, mnogi vojni lideri veruju da bi neuspeh u pregovorima mogao rezultirati ozbiljnim posledicama za Izrael.
Izvori bliski vladi naglašavaju da je Netanyahu zarobljen u političkom lutkarskom pozorištu, zanemarujući vanjske pritiske dok se koncentriše na unutrašnje političke procese. Ovaj pristup uključuje negiranje bilo kakvih pregovora, dok se izbegava otvorena kritika Hamasa, što bi impliciralo da Izrael pregovara.
Na osnovu izjava koje su procurele, mediji ističu pet ključnih indikacija koje ukazuju na sistematski pokušaj opstrukcije druge faze sporazuma, uključujući opstrukciju nastavka pregovora, isključivanje stručnjaka i širenje lažnih informacija. Poznato je da porodice zarobljenika osećaju da ih država ne ozbiljno shvata, što ih je navelo da pojačaju pritisak na međunarodnim forumima.
Međunarodna zajednica, uključujući Sjedinjene Američke Države, Katar i Egipat, takođe vrši pritisak na Izrael, ali se ne čini da ovi napori pomeraju stvari napred. Bergman naglašava da se Netanyahu oslanja na strategiju odugovlačenja dok se ne stvore povoljniji politički uslovi.
Politički analitičar zaključuje da je druga faza sporazuma u potpunosti obustavljena, što se pre može pripisati političkim odlukama Netanyahuove vlade nego bilo kakvim tehničkim ili sigurnosnim izazovima. Na taj način, izraelska vlada stavlja svoje izborne prioritete ispred humanitarnih i strateških razmatranja.
