Kada je papa Franjo izabran 2013. godine, suočio se sa snažnim pozivima za proširenje uloge žena unutar Rimokatoličke crkve. U tom kontekstu, on je odredio određene promene koje su donele značajnu prepravku u inerciji ove duboko konzervativne institucije. Papi Franji je uspelo da ženama otvori ključne sastanke i da ih uključi u moćne strukture vatikanske birokratije. Takođe, imenovao je prvu ženu na čelu vatikanskog guvernerata, što je bio značajan korak. Ipak, za mnoge, ovi potezi nisu bili dovoljni da Crkva postane istinski inkluzivna.
Dok se kardinali okupljaju na sastancima uoči izbornog procesa nakon Franjoove smrti 21. aprila, uloga žena ostaje sporna tema. Mnogi se pitaju hoće li novi papa nastaviti sa Franjoovim reformama ili će ih poništiti. Kate McElwee, izvršna direktorica Women’s Ordination Conference, ističe zabrinutost da bi sledeće papinstvo moglo doneti nazadovanje u procesu uključivanja žena.
Papa je ženama omogućio da se uključe u diskusije na Biskupskoj sinodi i imenovao je dvanaest žena na visoke položaje. Na primer, Barbara Jatta imenovana je za direktoricu Vatikanskih muzeja, a sestra Raffaella Petrini postala je predsednica Uprave Države-Grada Vatikana. Tokom papinog mandata, prisutnost žena u radnoj snazi Crkve povećala se sa skoro 19 na 23,4 posto. Ipak, neki smatraju da su to bile samo kozmetičke promene, jer papa nije napredovao po pitanju zaređenja žena.
Čak je osnovao dve komisije kako bi razmotrio mogućnost da žene postanu đakoni, ali nijedna od komisija nije donela konačni zaključak. Franjo je izrekao “ne” zaređenju žena za đakone, ali je takođe rekao da pitanje treba ostati „otvoreno“. Kate McElwee ukazuje na to da je uloga žena u Crkvi i dalje nedovolјno podržana.
Dok se kardinali sastaju, nedovoljna zastupljenost žena ponovo postaje tema, a čini se da se odlučuje sudbina Crkve. Na ovim pretkonklavnim sastancima, oni raspravljaju o prioritetima budućeg pape, ali njihovi stavovi o ženama nisu jasno izraženi. Kardinal Anders Arborelius istakao je da treba razmotriti različite načine na koje žene mogu služiti unutar Crkve, osim zaređene službe.
Premda su mnogi kardinali koji će glasati za novog papu bliski Franjoovoj agendi, ne može se isključiti mogućnost da budući papa predstavlja konzervativniji stav prema pitanju uloga žena. Kardinal Gerhard Ludwig Muller, poznati konzervativac, kritikovao je Franju zbog imenovanja neklerikalnih ljudi na visoke pozicije, što ukazuje na otpor prema promenama koje je papa uveo.
Ipak, kako naglašava Sabina Pavone, profesorica na Univerzitetu L’Orientale u Napulju, Crkva više ne može ignoriše temu uloge žena. Institucije se suočavaju sa sve većim brojem žena koje već vode brojne aktivnosti, od upravljanja župama do obrazovanja, dok se muškarci sve ređe zaređuju za sveštenike.
Pitanje uključivanja žena u Crkvu postaje sve praktičnije, jer se realnost već promenila. Pavone smatra da Crkva mora da ide ukorak s tom stvarnošću, kako bi ostala relevantna u savremenom društvu. Ove promene, iako sporadične, predstavljaju početak nove ere za Rimokatoličku crkvu, koja se suočava sa izazovima modernog sveta, uključujući i pitanja ravnopravnosti.
Pripadnici Crkve, kako muškarci tako i žene, sve više traže veće uključivanje i ravnotežu, čime se Crkva suočava sa izazovima koji će oblikovati njen budući identitet. Samo vreme će pokazati kako će se razvijati ova dinamika, i da li će novi papa nastaviti sa Franjoovim naporima ka inkluziji žena ili će povući korake unazad.
